Romantične priče

    • Romantične priče
      • 22.12.2011. | Kategorija: mix | Pogledano: 2369 puta

        Romantične priče: Ako ostanem, Živim u sjenci, sjenke tvoje, Da li je ljubav jača?, Priče prijatelju, Leini snovi, Mojoj usnuloj ljubavi.

Ako ostanem

Evo već danima se trudim da ne mislim na tebe. I stalno se sve završava samo na bednim pokušajima da te zaboravim. Pred očima mi tvoj lik, onako nežan i mio, pogled strastven pun čežnje i željan mojih dodira. Ljudi kažu da jedino oči nikada ne lažu, samo duboko pogledaj u njih i videćeš dušu čovekovu. A u tvojim očima vidim sigurnost, tugu, požudu i vidim sebe. Ne sećam se da su me još neke oči tako gledale kao tvoje. U tvojoj blizini osećam nemir u telu. Kao da me neka sila vuče ka tebi. Kada nisi pored mene tada me jedino misli o tebi čine sretnom i ispunjenom. I dok mislim o tebi postojiš samo ti i praznina koja nam je suđena. A onda osetim kako mi telo podrhtava. To je samo požuda i to će proći. Tada pomislim, da će se već prvog jutra, još dok se sunce bude rađalo sve rasprštati kao sitne čestice koje lete po sobi i prelamaju se na suncu. Da će sva ta požuda nestati u prvom jutru koje dočekam sa tobom. I da će tada ova praznina koju osetim kad nisi tu postati nepodnošljiv bol. Znaš onaj koji kida dušu i ostavlja trag. Zato ću se polako povući. Možeš me nazvati i kukavicom i izdajicom ali ja nemam snage da se borim protiv sebe. A ako ostanem moraću. Jer tebe ce požuda proći a mene rane ne.

Živim u sjenci sjenke tvoje

Zivim u sjenci sjenke tvoje...i znam da to znas, sminkam stvarnost tvojom bojom, jer drugacije ne umijem!

Sve je lazno, ovaj svijet je lazan...Ne zelim pred laznim svijetom lazno da se smijem...ali to nije osmijeh, to je grc, ljudi su slijepi!

Lijepi dani, nasmijani nekad bili za tebe, za mene, a sad sve same skice, neke druge ulice i srce skitnice zgazeno nehotice...Znam da znas!!!

NESTAJES...jer u svim snovima ti vratim sve te prazne rijeci praznim danima, jer kraj tebe nisam vise...Prica odavno nije fer ljepotica i zvijer, suvise razno sve je ovo prazno, prazno, zarazno i neprolazno...Svakog dana, sata, minute vracam se nasoj prici ZAR MISLIS DA SE STVARNO PONOSIM TIME????

Plasim se da priznam da jos postojis, rane bole...i da mi falis...fali mi dodir, osmjeh, rijec...fali mi lice i nase glupe sitnice...

Dosta KRIVICE, ptice selice su odavno otisle na jug!Otisla sam i ja iz grada, nisam mogla vise...i svi ovi novi pogledi me plase PROKLETI SRETNI ZAGRLJENI LJUDI TE ULOGE SU BILE NASE, samo moje i tvoje, A GDJE SMO SADA, pogledaj u mene, NEMA ME, obecala sam ti da cu otici i otisla sam...postoje samo uspomene nase i poneki trag nemoguce ljubavi...KOLIKO DAJES TOLIKO I DOBIJAS...

U nasem gradu sada postoji jedan zivot gdje PRESTAJEM JA, GDJE POCINJES TI, JEDNA LJUBAV GDJE BILI SMO MI, GDJE SADA SU DRUGI...

JEDNA LJUBAV-MI...i reci mi sta je to ponos, sta je to sram???

Ne, nikada za to s tobom nisam znala pa ne zelim ni sad!!!Sve nase suze saprala je kisa, na kraju nisam sigurna ni da li si plakao, nit da li si dno dotakao, a takav kakav jesi, takva kakva jesam slagali smo sami sebe...nismo imali snage za borbu protiv onih koji su krojili nase zivote...kao da smo djeca bez prava glasa...otisla sam, a ti si se vratio starim stazama svom vjenom picu i ludim provodima...

Znam mene ni svi peroni ovog svijeta nece nikad nimalo promjeniti I DALJE ISTI BLEJER IZA BLOKA I UVIJEK MAJSTORSKOG OKA NIKAD IZVAN SVOGA TOKA I DALJE ROKA NA PUTU DOKA SVOJE SRECE...

I dan je taj sto me vara, plavetnilo neba misli mi skrece, a onda padne noc..prokleto dugi sati...Ali znam sve je nista, slomit cu kazaljke vrijeme ce stati, kosmos ce cekati...samo...trazim te, sanjam te pijanim ocima u nocima, u tuđim licima u stanovnicima nekih drugih svjetova-GDJE JE NA????

Cutim jer znam da ti znas jedini moj TI KOJI ODAVNO MOJ NISI...Svaka sekunda kao godina, ali barem sad znam na cemu sam i znam da NEMA NAS...

Spremna sam da budem ponosna i nasmijana pred svima, iako te kad sam sama, i dalje oblikujem od oblaka dima...

Oprosti sto nisam imala snage da te slazem i zazelim srecu, AL STA CE TI TO OD MENE???

Sve uspomene s kaputa stresi samo budi to sto jesi, TU GDJE SI sta god da se desi budi okej i nikad ne saznaj kako boli kad NEKOG VOLIS, A NEMAS, VOLIS I LOMIS SE DA IZDRZIS!!!

Ostaje nada da ce nekad neko htjeti da shvati mene...MOJA LUTANJA, MASTANJA, SANJARENJA I ZNATI DA IH PRATI...i ko zna mozda jednom sretnes me, ali srest ces samo prolaznika slucajnog, obicnog covjeka i pogled leden...

IAKO TE TAJ NEZNANAC NEKAD VOLIO VISE OD SEBE!!!

Samo se cuvaj i budi dobro...

Autorica: Travničanka

Da li je ljubav jača?

Halo, ti si ..Da, ja jesam koga trebate...Tebe trebam ...A ko me to treba...
Treba te ljeto 2002 , onaj tvoj kamen na zidu marine, na kome si zaspao sam a budeci se tek oko deset uvece...možda nekad...

Dan kao i mnogi drugi od onih ljetnih, julskih ili srpanjskih dana kako ih u tom kraju zovu, vruc...prevruc...
Kamen u zidu koji malu marinu stiti od naleta visokih morskih talasa van turisticke sezone godinama je moj, skoro da je postao moj vlastiti...i kada god tu dodjem on me ceka. Gromada sa Biokova precizno uglavljena među bjelicastu sabracu okrenuta bas po mjeri, malo ukoso sa blagim padom prema Italiji.
Kroz pukotinu koja je namjerno ostavljena spustao sam u onoj običnoj najlonskoj kesi osvjezavajuca pica kojima bi se naprtio već oko 10 ujutru dole pravo u more. To mi je bio frizider. Sa druge strane bilo je dovoljno mjesta za slaganje iscitanih svakojakih novina i casopisa, prava biblioteka. I ono najljepse...opruzen sa pogledom koji razara plavetnilo i neba i vode sve do Italije provodio sam svoj ljetno odmor sasvim sam van guzve i prica o visokim cijenama i lošim politicarima.
Samo ponekad bi neka znatizeljna osoba naisla, malo zastala pored svetionika i ponovo odlazila tamo gdje je ljeto bilo gusce. Moj stari znanac i već dobar prijatelj Vili mi je jutros dok smo ispijali kavicu rekao da danas dodjem na moje omiljeno jelo musule pa onako na uho mi još dosapnuo...Bit će i prstaca ali moras doći sa one strane da rucamo u basti jer je zabranjen ulov i prodaja...
Bilo je bas dobro, nešto zbog gladi, nešto zbog obicaja a ponajvise zbog ukusa.
Bravo majstore, rekao sam mu dok sam ispijao casu hladnog bijelog vina...vracajuci se na svoje odrediste...onu gromadu sa Biokova...
Sunce je još dobro zarilo ogoljeni okolni kamenjar i još golija tijela kroz koja sam prolazio do svog zemaljskog raja...iako su kazaljke na satu već bile vertikalno opruzene.
Otvorena knjiga me sacekala tačno na stranici na kojoj sam je i ostavio...ni daska vjetra...Iscitavao sam po ko zna koji puta poslednje stranice Danilovog CASA ANATOMIJE ali nisam uspio doći do one poslednje recenice u kojoj veliki Danilo konstatuje da za pisanje nisu dovoljna samo „m” ...San obično naidje kada se najmanje nadamo...
Kisa, ...oluja...sanjam da mi neko na grudi stavlja santu leda...i snijeg pocinje da pada...i sve to se lako podnese dok negdje u blizini ne udari grom...trgao sam se...dole na zemlji posvuda mrak...ne vidi se ništa tamo prema Italiji gdje se uvijek vidi il nešto il ništa...ali se vidi...vraski hladno...a nebo poput stabla narance okiceno zvijezdama...
Uzivao sam u toj beskrajno ljepoti...razmišljajuci kako je lijepo biti u drustvu mora i zvijezda ... i taman kada pokusah da se okrenem na drugu stranu iznenada osjetih ruku na svom hladnom ramenu...Njezan dodir unese neku cudnu toplinu koja prođe cijelim tijelom...Budan si...prepoznah njen glas...
Da, jesam...nije skidala ruku sa mog ramena...nagnula se i...njezno, sasvim njezno i polako me poljubila...Ne, rekao sam...nemoj...to nije dobro za nas...godinama se znamo i nasi se znaju...nemoj...znaš i sama...pa prijatelji smo.
Znam, rekla je tiho...sve znam ali vise nisam mogla...Cekala sam da dodjes u nas restoran veceras ali te nije bilo...cekala sam, cekala...i odlucila da dodjem ovdje. Muž je tamo a i nije velika guzva. Znam gdje ti provodis ljeto...znam za ovaj kamen... Ja ga i zovem po tvom imenu...kada svi odu i kada mi koji ovdje živimo ostanemo sami... Dvije krupne suze su joj se skotrljale niz lice. Bila je cudno lijepa...Ustao sam, obukao majicu bez rukava...Stajali smo jedno ispred drugoga... Propela se na prste da bi me zagrlila...snažno me zagrlila i plakala...plakala...onako lijepoj i suze su joj pristajale.
Ne, rekao sam ...možda nekada drugi puta... Poljubio sam je u obraz...mekan kao djeciji jastucic...to ne smijemo sada... Otici ću rece...a ti podji kasnije...i dodji, spremila sam za nas sve skoljke koje sam danas mogla naći...ima ih pet sest vrsta...dodji...i persun je svjez...i maslinovo, ono tvoje koje volis...djevicansko...i da znaš... ja ću dolaziti na ovaj kamen kada ti odes i kada svi odavde odu... i cekati to tvoje ...možda nekad...i nadam se da ću docekati pa koliko god da traje...

Hej, cao...kako si...upitam iznenadjen Hajde dodji, nema turista ali ja stojim na tvom kamenu i samo još falis ti da nastavimo tvoje možda nekad...odatle te zovem...kada dolazis kod nas, pa posle krace pauze tiho dodade... i mene...
Drugi vikend Januara...rekao sam tiho...
I ova decembarska noć 005 polagano trosi i svoje i moje vrijeme dok me ona i more zapljuskuju julskom iliti srpanjskom noći 2002, i svim onim zvijezdama, maslinovim uljem, skoljkama...i samo jednim pitanjem, pitanjem koje se samo od sebe ponavlja do u nedogled...šta ...šta...sta da se radi…

Autor: Nord - Amsterdam

Priče prijatelju

Ma otkud znam, voleti i nije tako lako, nije ni tesko, neznam. Otisao sam samo sluzbeno a evo me po povratku ispunjen necim sto je najvise privatno. Cudno je to prijatelju moj. pricali smo samo o poslu, sve nam se vrtilo oko te profiti i koliko kome, sta i kada, ko i koliko.... ali i to se zavrsi jer sve price pa i poslovne se zavrse. Dan je uveliko odlazio a tama se smeskala kao da je zeljno ocekujemo. Vecera obicna ili ne ali nekako tradicionalno "utegnuta", sa onim lampama koje dodiruju skoro vrh tanjira. Ona je sedela pored mene sa leve strane i svi smo za velikim poluokruglim stolom jos uvek pricali jedni drugima kako poslovi idu i tamo i ovamo valda na taj nacin zeleci da saznamo ponesto vise jedni o drugima. Nisam obracao paznju na nju, ne bar previse jer poslovnost je ipak poslovnost. Usput receno ona je iz "protivnickog" tima.

Upitala me onako usput dali su mi deca odrasla i sta studiraju... Odgovarao sam vrlo mirno kao na skolskom casu. Pri rastanku mi je gurnula jedan papiric u ruku i ja sam ga bas nesmotreno prihvatio, a i kako bi drugacije kada nista nisam ni ocekivao. Razisli smo se i ja sam na recepciji hotela uzeo kljuceve svoje vec unapred rezervisane sobe. Tri ista broja na prvom spratu, sve jedinice 111,...

Voda u kupatilu je bila bas prijatno topla. Legao sam kao sto to vec godinama cinim boraveci u tim hotelima tako sto uvek jastuk stavim na suprotnu stranu od one na kojoj ga hotelsko osoblje namesti. Lokalne novine sam kupio ujutru i vec su mozda izasle i one za sledeci dan ali citati novine za mene je svejedno, uvek tamo nesto pise pa ako zakasnim onda znam bar sta je bilo a da nam nisu saopstili.

Setih se papirica koji mi je dala i iz ciste znatizelje ustanem i izvadim ga iz dzepa pantalona. Otvorim i nemogu da poverujem ali samo par reci: Ja sam u sobi 112 i doci cu kod tebe u 11,15 veceras. Ne zelim da spavam sama, a tebe vec ionako dovoljno zelim.... Mirjana.

Jos samo 10 minuta je ostalo i uzmem vizit kartu na kojoj je stajala njena adresa. Stanovala je na drugom kraju tog istog grada ...

Pokucala je neprimetno, i otvorila otkljucana vrata. Stajala je i gledala me pravo u oci. Nisam progovorio ni reci. Nisam kurva, nisam nikada prevarila muza, nisam nikada rizikovala,...veceras hocu,... znas kada sam te cula jer te ni videla jos nisam ali kada si progovorio danas po vasem dolasku kroz mene je prostrujao neki cudan osecaj... nesto mi je reklo...to je taj, i kao da sam bas tebe cekala. Prisla je polako, zagrlila me i gledala pravo u oci. Priblizila je usne mojima, ...poljubi me rece, ali nisam uspeo ni da se pomerim njene su vec bile na mojima. Ljubila me strastveno, kao da odavno ili mozda nikada ljubila nije ...

Da, bas je lepa, ali sta je to lepota, crna kosa, zelene oci, vitak stas, grudi,...zavisi prijatelju sta lepota znaci i sta je ustvari lepota.

Legao sam na krevet, onako lezerno ali i od poprilicnog umora. Stajala je i gledala me. Ma ne, nije to ljubav, ali zena je zena a mi smo mi i znas kakvi smo,... mladja mozda nepunih desetak, al kao da je to bas vazno, znas i sam....

Mozemo li se nesto dogovoriti, pitao sam je. Potvrdno je odgovorila klimajuci glavom. U mene se ne smes zaljubiti, ne smes me voleti jer ja sam sada ovde i ko zna ponovo kada, vazi ? Ne, skoro je vrisnula, ja nisam kurva vec zena zeljna ljubavi, monotonija mi se poodavno uselila u dusu, ja sam doktorka ako je to bitno i zna me skoro celi ovaj grad, ali i ja hocu da nekoga volim hocu da iskreno volim i tebi zelim da poklonim svu ljubav koje sam puna kao nar semenki. Onaj moj ionako zna da nocas radim trecu smenu ali sam danas dok smo razgovarali dogovorila da me koleginica zameni.

Prisla je i sela pored mene. na sebi je imala samo spavacicu a u rukama kljuc od svoje sobe. Bela spavacica, kratka, znas kako to zene vec umeju.... i pocela svoju pricu. Nastavit cu prijatelju kasnije jer tek sam stigao a i umor me podobro svladao, sutra uz kafu najbolje, vazi ?

--------------------------

I rekoh ti da je sela pored mene dok sam lezeci posmatrao tu zenu, nepoznatu zenu, doktorku kako rece koju poznaje skoro ceo grad. Nemir nije mogla skriti. Nije govorila vise nista, cutala je gledajuci u tacku na suprotnom zidu.

Zagrlio sam je, onako ovlas i ona se kao da je samo jos to cekala opruzi pored mene. Samo je duboko uzdahnula, okrenula se i privila mi se uz telo. Cutala je, cutala je ....i cutala.

Ugasi svetlo, rece .
Poslusao sam je, ali ulicna svetiljka je vec dovoljno osvetljavala sobu da sam joj jasno video mali sivi mladez na levom polugolom ramenu.

Polagano sam joj svukao tu ionako oskudnu spavacicu. Pomogla mi je. Hteo sam da je stavim tu pored uzglavlja ali ju je ona prosto bacila na pod. Bila je kao od majke rodjena. Gola, neverovatno gola.

Gledao sam te njene godine opruzene tu pored mene, tu lepotu od koje zastaje dah, i.... neznam kada sam ostao bez odece, samo se secam tog trenutka vise kroz san nego sto ga se istinski secam tog grca i tih tela isprepletenih ni sam neznam kako i koliko. Drhtala je kao na hladnoj ulici, grcila se i vec treci puta tako snazno zarila nokte u moje telo da sam skoro vrisnuo. Uzdasi koji su se rasprsili sobom bili su tako snazani da su se mogli cuti dole sve do recepcije. Tiho sam izustio, polako, tise,...nije me ni slusala niti obracala paznju sta govorim.

Noc je bila kao iz neke cudne i izmisljene price. Pohota koja ju je obuzimala dolazila je poput povetarca a onda se sve pretvaralo u orkansku oluju.

Sa dolaskom jutra osecao sam se kao maratonac koji se priblizava cilju a njena glava je jutro docekala na mojim grudima. Mirna kao detesce, opustena, gola, ispunjena ... lepa, bas lepa.

Dugo me ljubila, onda iznenada ustala, obukla spavacicu, sagnula se i poljubila me sa onim cmok, otvorila vrata i otisla.

Dorucak klasican, jaja na oko sa sunkom i parcetom jakog sira. Kafa mi je posle dugo vremena bas dobro dosla a taksi koji me odvezao do aerodroma je stigao koji minut pre.

“Chek in”” poluprazan, upitali su samo dali zelim pored prozora i to je bilo sve.

Imao sam vremena za jos jednu kafu koju sam porucio u omanjem restoranu ispred polazne hale.

Cao, cuh iznenada odnekud poznati glas. Okrenem se i vidim opet nju, sirok osmeh, leprsava, …bas lepa, sede za sto i …. Bila je noc za sva vremena, zelela sam to jednom doziveti,…znas rekao si da se ne zaljubim i da te ne smem voleti…hm, neznam, ti odlazis, ja znam koliko hiljada kilometara nas deli ali zar to nesto znaci posle svega., posle tebe i mene, posle nase noci u ovom lepom a meni vec odvratnom gradu, jer ti odlazis a nisi cestito ni stigao. Moram ti ipak nesto priznati, rece,…Volim te, ucinio si mi zivot lepsim, ucinio si da mi se jedan divan san ispuni, i to bas ti neznanac, .... suze su joj orosile lice dok je slusala kako prostranom halom odzvanjaju reci: Sabena objavljuje polazak aviona na liniji broj 2435 za Brisel , mole se putnici da pristupe pasoskoj kontroli….

Zagrlio sam je, snazno, ….cutali smo a usne su nam se spojile u beskonacno dug poljubac.

Mirjana, … I ja sam tebe zavoleo, volim te, bas te volim, a neznam ni zasto ni zbog cega...i vratit cu se tebi sto pre, ne zbog posla vec zbog tebe, .....

I evo dani odlaze jedan za drugim, ja na nju mislim i pokusavam da se setim svega ali ide tesko jer lako je rekonstruisati nesrecu ali sa srecom ide malo teze, prijatelju moj !

Autor: Nord - Amsterdam

Leini snovi

Isprekidanog daha, u posljednjem trenutku je naprosto uletjela u poluprazni gradski autobus. Spuštajući se na najbliže slobodno mjesto, u pola glasa, onako, samo za sebe upućivala je prijekore na svoj račun. Eto, opet joj se to dogodilo. Umalo da zakasni na posao radi svojih misli. Ali Lea nikada nije dozvoljavala da bilo što pretjerano utiče na njeno raspoloženje, tako da je, kada je autobus krenuo već skoro zaboravila na svoju nevolju. Mirno se zavaljena u sjedalo prepustila svojoj svakodnevnoj igri.

Naprosto je obožavala, da bi skratila dosadno putovanje, kradomice promatrati ljude oko sebe, i onda bi zamišljala kakve li su sudbine tih ljudi. Naravno, da bi se zadovoljila ona je zamišljala priče vezane uz te ljude. Sve su Leine priče morale biti sretne i lijepe, jer drugačije nije išlo. Taman je promatrala lice jedne starije gospođe pokušavajući otkriti njenu priču, kad li se iznenada zaprepašteno trgne i potpuno zaboravi na svoju igru.

Isprva je pomislila da joj se samo pričinilo, jer pokret koji je osjetila je bio tako lagan, gotovo stidljiv kao nešto nestvarno, ali nije bilo tako. Nečija ruka lagano je klizila njenim vratom nadasve intimnim pokretima paleći joj kožu na vratu. Dok je razmišljala što da učini sa nasrtljivim neznancem, njegovi su pokreti bivali sve nježniji i sve topliji. Čula je vlastitu krv kako joj bučno šumi u ušima, a tijelom joj se razlijevala neka prijatna toplina čineći da se osjeća nekako razmekšanom, kao da je cijela od voska. Njena ljutnja i odlučnost netragom su nestali, i Lea zaprepaštena svojim ponašanjem otkrije kako u stvari uživa u tim dodirima. U jednom trenutku je osjetila topao dah na svojoj ušnoj školjci. Da li je to bio lagani poljubac, to nije znala već je zadovoljno zaklopila svoje oči.

Ovo što joj se događa je ono nešto što je oduvijek snivala, i zato se prepustila laganom uživanju.

Ali kako to u životu inače biva, da sve lijepo ima kraj, ovaj put se kraj Leine pustolovine približavao u vidu njene stanice na kojoj je morala sići sa autobusa. Teškom mukom se otrgla iz svojih snova, i ukočenim pokretima digla se sa sjedala. Odlučnim koracima uputila se ka izlazu ne osvrćući se iza sebe. Tek kada se našla na samim vratima skupila je toliko hrabrosti da pogleda iza sebe. Autobus je bio prazan i ona je bila jedini putnik. U nevjerici se ogledavala oko sebe, a istina joj se svojom konačnošću cerila u lice. Sišla je iz vozila, i dok je ono nastavljalo svoj put jedna suza je klizila niz Lein obraz.

Autor: Novak Zoran

Mojoj usnuloj ljubavi

Zasto si otisao i ostavio me samu ovdje dole...Otisao si kada nam je bilo najljepse.ZASTO???Oprostila sam ti tvoju mladost,ali nikada ti ne mogu oprostiti taj otrov kome ni ime ne mogu spomenuti.Nisi me htio poslusati ni tada kada sam ti govorila.Nisi htio da priznas koliko te to unistava.Znala sam da ces otici prije ili kasnije.Voljela sam te moj nestasni djecace i nikada te necu moci preboljeti.Sve sto sam od zivota htjela nasla sam u tebi i bilo mi je dovoljno.Pamtim,u disku je svirao neki sentis,najljepsi na svijetu.Dosao si do mog stola i sarmom velikih zvijezda pozvao me na ples.Pricao si mi fazone,dozivljaje sa svojih putovanja i potpuno me ocarao.Morala sam da te zavolim.U pocetku sam mislila da je sve samo sala i da zelis pred drustvom da ispadnes faca koji osvaja samo jednim zamahom srce djevojke iz unutrasnjosti.Trazio si od mene da dokazem istinu.
Voljela sam tvoju mladost,tvoje prste u mojoj kosi,tvoje poljubce po mome tijelu.A onda iznenada kada mi je na vrata banuo tvoj brat mislila sam da ce pokazati ljutnju sto mu se brat vidja s starijom djevojkom.Od njega sam saznala koliko sam ti potrebna i koliko ti znacim.Cula sam ono u sta nisam mogla povjerovati.Odlucila sam da ti pomognem...i nikada ti ne kazem da sam od tvoga brata saznala tu mracnu istinu.Jedino sam ti priznala da znam sve.Pobjegao si od mene.Vjerovala sam da ces se vratiti,ali sam se prevarila.Danima se nisi pojavljivao.Onda sam rijesila da te potrazim...
Niko nije znao da mi odgovori gdje bih te mogla naci.Sjetila sam se mjesta na koje si odlazio kada ti je bilo tesko.Zatekla sam te u toj trosnoj kucici u grcevima i bolovima.Po tvome odlutalom pogledu vidjela sam da me ne prepoznajes.Zagrlila sam te najjace sto sam mogla,vjerujuci da te samo moja ljubav moze zadrzati kraj mene.I kao da si osjetio kroz zagrljaj svu silinu moje ljubavi prosaptao si samo:"Oprosti mi!"
Osjetio si kraj i pokusao da me zagrlis,ali nije bilo snage u tvome sitnome tijelu.Kapale su suze i kraj je dolazio.Onda odjednom sklopio si svoje umorne oci i zauvijek zaspao.Tog trenutka pozeljela sam da nema ni mene...Vrijeme je stalo.Sok je trajao predugo.Nisam znala kako sam se nasla u tvojoj kuci,u tvojoj sobi i sa nasom slikom u rukama.Citala sam tvojom rukom napisanu poruku na poledjini:
"Hvala ti Boze na ovim divnim trenucima.Znam da sam unistio svoj zivot,ali ne dopusti da se to i njoj dogodi.Nikada necu zaboraviti njene najljepse oci.Nikada."
Boljelo me sve to,ali nisam plakala.Shvatila sam da si na nas mislo onda kada si mi jednom rekao da:"SVE STO JE LIJEPO KRATKO TRAJE!"
Danas je evo godina dana kako si me ostavio i uskratio da budem sretna u tvome zagrljaju i poljubcima i budem potpuno sretna uz tebe.
Neka je rahmet tvojoj plemenitoj dusi i neka ti Bog podari najljepse mjesto u Dzennetu.
ISTINITA PRIČA....

    Vaši komentari
      Što su Ludorije.com?
      Smiješni video klipovi, smiješne slike, igre igrice
      Sranja se događaju svako malo a svi mi volimo one video klipove na kojima se dogodi nešto sasvim neočekivano, zar ne?
      Stoga, našli ste se na pravom mjestu, Ludorije.com nudi Vam veliku kolekciju video zapisa u raznim kateogrijama od bolesnih, šokantnih, smiješnih, pa sve do onih čudnih, groznih, blesavih, sportskih, zanimljivih te seksi i ostalih drugih humor stvari, kao smiješne slike ili igre igrice.
      Humor portal Ludorije.com osvježuje svoj sadržaj svakim danom s novim sranjima koje su se desile u video klipovima, smiješnim slikama bez ikakve cenzure, stoga ne propustite niti jedan od njih :) Dosadno na poslu? Također za Vas biramo najbolje igrice koje će Vam poslužiti za ubijanje dosade. Budi i Ti dio ludog teama te se možeš isto tako pridružiti dodavanju novog sadržaja.
      Humor Video Portal Zabave - Vaš broj 1 za dnevnu dozu humora!
    TRAŽILICA:
      Slučajni odabir
      Djevojka objavila rat dečku Konj pleše Parapop Bacio vatromet misleći da je petarda Tele2 reklama - Razgovor za posao Tata uhvatio kćer kako izvodi striptiz uživo Zamjenio kočnicu za gas i slupao tuđi Ferrari Pijana žena uništila vjenčanje
      Humor kutak zanimljivosti
Javno.ba ekskluziva.ba Javno.ba http://reakcije.org/ leenks.com Ludorije.com RSS Kanal