Ljubavne prie

    • Ljubavne prie
      • 20.12.2011. | Kategorija: mix | Pogledano: 2637 puta

        ljubavne prie: Jedna ljubav, Pria bez kraja, Tuna ivotna pria, Tuga, Uspavana ljepotica, Sve je la, samo pusta la, Aneli ne postoje, Nikada ti nisi volio, Savrena druga.

Jedina ljubav

Prije dvije godine pocela je nasa veza. Pocetak je bio tezak i izgledao je kao da je nas veza nema buducnost, kao da se samo ceka dan kad ce jedno od nas dvoje reci "Ovo vise ne ide, sto da smetamo jedno drugom ako nema nista izmedju nas dvoje". Ali to se nije desilo, i zato smo zajedno dvije godine. To su godine ljubavi, srece, zadovoljstva, strasti....
Bio si uvijek samnom, i kada sam bila tuzna i kada su suze tekle, i kada sam bila najsrecnija djevojka. Ali bez tebe ja ne bih mogla biti najsrecnija djevojka. Ti meni dajes snagu i volju za zivot. I sve sto je lijepo cinis jos ljepsim, ono ruzno ucinis lijepim.... Ti si jedno najdivnije bice koje mi je poslao Bog, i hvala Mu na tome....
Medju nama jeste bilo i svadja i nesuglasica, ali nista nije bilo toliko jako da prekine nit nase veze i da nas razdvoji. Nas dvoje smo stjena koju ni vrijeme, ni voda ne moze da razori. Volimo se cijelim bicem, cijelim tijelom....
Bili smo i razdvojeni na duzi period, i to nas je jos vise zblizilo, nasu ljubav ucinilo jos jacom...
Prvi na koga pomislim kad se probudim si ti i tako ostaje cijeli dan dok ne zaspim, onda te sanjam.... Po cijeli noc i dan si mi u glavi, i samo ti i niko drugi...
Znam da se sve ovo i tebi desava da i ti mislis na mene, da i ti volis mene.... vidim ti to u ocima....
Mnogi su pokusali da nas razdvoje, ali im to nije uspjelo, JER MI SMO SAVRSEN PAR...
........................od kad te sretoh ja nemam mira.............................

Autorica: voljena djevojka (tajnaveza.net)

Pria bez kraja

Kako da pocnem pricu bez kraja, a da je ne zavrsim? Sve sto osecam i sto zelim preneti na papir, recima se ne moze oslikati. Za sve to, reci nisu dovoljne. One ne iskazuju ni polovinu mog trenutnog stanja, mog ludila ili moje opsednutosti njime. Da li ga zaista volim-vise ne znam ni sama. Da je trenutni i jedini centar mog zivota, necu slagati kada kazem da jeste. Bio i ostao, i ostace zauvek. Da li je sve sa nama bila navika, mozda neka neslana sala, samo igra? To ne mogu reci, jer nikada nije hteo da mi kaze pravu istinu. Da li me je voleo ili ne, da li me jos uvek voli. . . Nikada nisam mogla biti sigurna u njegova osecanja, vesto ih je skrivao. U nekim trenucima, mogla bih se zakleti da sam mu sve na svetu, a vec u sledecim, nisam mogla da prepoznam decka koji me je voleo, a koji me sada tako nadmeno gleda, kao da me ne poznaje. . kao da ne nikada nije imao, kao da nikada nije osetio toplinu moga tela. . . Moje poljupce, dodire, moje sve! Potpuni stranac i totalni neznanac. Mislila sam da ga poznajem, da sam ga poznavala, ali sam sad sigurna da je sve vreme provedeno sa mnom, nosio masku. Masku koju nisam uspela da skinem. . . . a zelela sam da znam, da saznam, da li me je ikada voleo? Moja jedina ljubav, moje sve. . . zivot moj! Posle toliko zajednickih, prelepih trenutaka, posle toliko neznosti, njegove, sada ne mogu da verujem da me je zaboravio. Ne mogu da zamislim drugo neko zensko pored njega, a tu je. Neka druga ja, moja bleda kopija. . . Ona je sada na mom mestu, ljubi ga, grli, ali zasigurno ga ne voli snagom moje ljubavi! Ne. . . , njega niko nikada nece voleti kao ja! Da li ce on to shvatiti jednog dana? Mozda. . . ali tada ce biti kasno, prekasno za povratak. . . Zivot ide napred, nikako unazad. . Ni sama ne znam da li je to ono sto zaista zelim-da ga zaboravim i da nikada vise ne osetim njegove ruke na sebi, poljupce. . . njegovo sve. . . ali verujem da cu morati. Znam da uspeti necu da ga zaboravim, ali vredi pokusati? ! Zelim ga, volim i ne mogu tek tako da ga izbrisem. Nije on za mene stvar, igracka da mogu da ga se odreknem, da lako zaboravim. . On je na meni ostavio tragove njega koji su jos prisutni, tragove koji ne nestaju. . . . ostaju zauvek u meni, duboko. . . Kazu ljudi:"PONOS JE JACI OD LJUBAVI. "Da li sam ja ikada imala ponosa? Pre njega, uvek! Iz svake bitke, izlazila sam kao pobednik, uvek jaka, najjaca, spremna na sve. Sa njim, nestao je svaki deo mene, sva moja hrabrost! Moj ponos, moje dostojanstvo-sve cime sam se nekad odlikovala. Promenio je sve u meni, mene celu. Postala sam ranjivi kreten samo za njega. Igracka koja igra kako on svira. A odsvirao je vise od hiljadu melodija, laznih-za mene najiskrenijih. . Svesna svega sto mi radi, ja oprastam i idem dalje, verujem da Bog vidi sve, da ce mu pomoci da jednog dana shvati da sam ja ta! Ta koju stvarno voli, koja je dala sve sto ima samo za njega! Znam da sam luda sto sve to dozvoljavam, ali ne mogu. . . jednostavno ne mogu da ga ostavim. Ne mogu da se pomirim sa tim da on nije vise moj, da pripada drugoj. . . Pocinjem da ludim cim nocu sklopim oci, a znam da nije sa mnom. Zamisljam ga sa njom i placem. . . umirem cela. Svaka suza, cista, nevina moli da mi se vrati. Svaki deo mene, nestaje, iscezava. . . gubi se u dubini njegovih ociju, lazljivih! Iako daleko od mene, on je tu. U meni, sa mnom, uvek-zauvek. Jedina uteha mi je sto je opet moj, jedini, u snovima. Jedino tu, u njima, samo je MOJ i niciji, druga ne postoji. Samo ON&JA, i nasa ljubav-cista, iskrena, neraskidiva! On, moje sunce koje je nekada sijalo samo meni, sada nekoj drugoj sija. Meni tek ponekad posalje po koji zrak. . . zrak nade, vere u ljubav, ali naravno, opet lazan! Sve sa njim bila je samo jedna velika laz?!

Dusane, imam jako mnogo razloga da te mrzim najvise na svetu, ali znam da to ne mogu, jer ma koliko si me povredio, ponizio, zauvek cu te voleti! Proklet bio, ljubavi jedina!

TVOJA MALA

MARINA (Tajnaveza.net)

Tuna ivotna pria!

Svih ovih godina tragala sam za nekom osobom koja ce mi pruziti ljubav,koju nikad nisam osetila.I taman kada sam pomislila da sam je nasla ona mi je zabola noz u ledja!Tog momenta zapitala sam se zasto je to bas meni moralo da se desi?Zasto meni,danima sam postavljala to pitanje sebi,ali nije bilo odgovora!Za mene zivot je postao mucenje,jer zivela sam sa njim,a znala sam da me vara,da me ne voli.On je svakim danom bio sve hladniji prema meni.Imala sam osecaj kao da zeli da me otera od sebe.Puno puta sam ga pitala sta nije u redu,a on bi na to odgovorio da sam previse opterecena nasom vezom i da prestanem da ga gusim.Kasnije sam saznala da sam trudna.Taj dan je trebao da bude najsrecniji dan u mom zivotu,ali na protiv.Bio je to dan kada sam shvatila da sam sama da nemam nikog ko ce se radovati mojoj bebi.Ubijalo me je saznanje da ga Daniel nece zeleti.Kada sam stigla kuci on je vec bio tu,vratio se s posla.Razmisljala sam kako da mu kazem i sakupljala hrabrost.Taj trenutak nikada necu moci da izbrisem iz secanja.On je nekoliko sekundi ostao ukocen od tih mojih reci da ce postati tata.Mislila sam da je prosla citava vecnost dok je on progovorio.Ja ne zelim tu bebu Sara.Tog trenutka srusio se ceo moj zivot,nisam mogla da progovorim,samo su suze padale niz lice.Prvo sam skupila svu snagu koju sam imala i rekla da cu ja ovu bebu roditi,pa makar ona nemala tatu.Uredu, rekao je rodi je,ali te molim prvo da spakujes svoje stvari i odes odavde.Spakovala sam se i kada sam krenula rekla sam da ce se jednog dana kajati zbog ovoga i otisla zauvek iz njegovog zivota.Bilo mi je tesko,nisam mogla da izdrzim od tolikog bola i tuge.Jedino mi je davalo snage i razlog da nastavim dalje moja nerodjena beba.Zivela sam kod moje bake,ona je jedino bice na svetu koje me razume i iskreno voli.Majka nije zelela da me pozove kod nje,jer ona je imala svoj zivot u kome nije bilo mesta za mene,a tatu nikad nisam ni upoznala.Ostavio je moju majku posle mog rodjenja.Nisam zelela da se to desi mom detetu.Samo ja znam kako je ziveti sa roditeljem koji ti stalno prebacuje da sam joj upropastila zivot.Kada je dosao na svet Luka bio je to dan pun srece i tuge,jer njegov tata ga nije zeleo.Saznao je da je dobio sina i dosao da ga vidi,ali ja nisam dozvolila.Rekla sam mu da on nema sina i da za njega ovde vise nema mesta.Srce mi se kidalo,ali nisam mogla vise da podnesem to licemerje.Molio me je da prizna dete,da je pogresio i da tek sada shvata.Ali ne,ja vise nisam ona stara koja ce poverovati u te lazi,i koja ce mu oprostiti.Danas moj zivot je sasvim drugaciji.Prebolela sam Daniela i pokusavam da nekako sredim svoj zivot i pocnem iz nova!!!

Tuga

Ta vijest probola ju je kao nijedna do sad. Sve je mogla prihvatit, ali ovo zaista ne. Moda bi bilo lake da je saznala da je mrtav, razmiljala je. Bolje to nego zamiljat kako su oni dvoje zajedno, kako ju grli i ljubi i najgore, voli!.. Tu cura sigurno nije ni znala kako je samo sretna, vjerojatno samo misli da je velika faca jer je s njim. Ona je sigurno bila jedna od onih glupih droljica kojoj je samo stalo da ima deeka i da brije taj brije s njom. Ta ne zna kako je to voljeti nekoga vie od 9 mj., mislit nonstop na njega i plakat zbog njega. Sigurno nije znala kakvu je bol prouzroeila u jadnom ranjenom i nedunom srcu koje samo to nije prestalo kucat od jada i muke koje je trenutno osjeaalo. Ta cura nije vjerojatno svjesne svega. Eak i da je bila sigurno bi mi se smijala. Haha, to je neka mala mulica zaljubljena u tebe, a jadnica!!! val val grl grl,,,
Kako li ju he samo mrzila, pomisao na tu glupu droljicu dovodio ju je do ludila. Makar su joj svi govorili da je on glup i da odustane od njega, da je nije vrijedan i da je glup. Svejedno!!!!!! Voljela ga je vie od svega i bila je spremna dat ivot za njega. Jedino nije imala hrabrosti reei mu u facu to osjeaa prema njemu jer je znala da bi je odbio ili u najboljem slueaju zabrijao s njom iz saaljenja i sljedeai dan je odbacio kao staru krpu. Bila je shrvana, nemoana i najvie od svega jadna i tuna. Mislila je da je ivot mnogo lijepih stvari, ali pogrijeila je. Ovo je bio pravi pakao i nije bilo spasa.
Kada je saznala da ima curu prvo je stajala ko ukopana na mjestu i sluala jednu lijepu, ali jako tunu pjesmu-I cant live if without you od Mariah Carey Nije joj dugo trebalo i ona se rasplakala ko kina godina. Suze su joj se slijevale niz obraze i uasno ju je bolilo. Osjeaala je takvu prazninu i mrnju prema njemu, a i njoj. Kako joj je ta cura mogla uzet njenu ljubav. Kako? Zato? Zbog eega? to sam tako runa? Pitanja su joj se nagomilala u glavi. Izgubila je i ono malo samopouzdanja to joj je ostalo. Ali najvanije od svega, izgubila je njega, njega kojeg je tako volila i u kojeg je bla zaljubljena vea dulje. Ma naai ae boljeg govorili su joj svi i dan danas joj govore,,,,
Kako i zato ne shvaaate da za bolje ne znam??? Kako??? Ne mogu i ne elim bit s drugim, kada ovog volim. Njega, njega i samo njega. Ne nikog vie, vea samo njega. Ionako kad sam sa nekim drugim mislim samo na njega, zamiljam da je to on,,,to ae mi se ivot svest na sanjarenju o njemu, zamiljanje njega dok grli nekoga koga ne voli, a drag je i nije zasluio da mu se dogodi isto to i mom srcu kojeg je on unitio do temelja.

Nitko nije zasluio takvo zlo i bol. Nitko!!!
Vjerojatno svima je ovo izgledalo kao neka tinej?erska ljubav tj, zalu?enost. Moda.moda i je i nadam se da je. Samo se nadam da ae to prije proa. Da au zaboravit svoju prvu istinsku ljubav prema njemu!!! Njemu kojem je stalo samo da ispadne faca i bari okolo glupaaice..Blago se njegovoj curi!!!!!!!!!!! mrc

Uspavana ljepotica

Lanu sam upoznao sasvim sluajno, u autobusu. Kau da se najvee ljubavi "dogaaju" upravo tako, kada im se najmanje nadamo, i sada znam da je to istina. Sudbina je udesila da sjednemo jedno pored drugoga, a prvo emu smo se nasmijali bile su rezervacije naih sjedita. Ja na sjeditu broj 27, a ona na broju 26, a upravo nam je po toliko godina bilo. Raspriali smo se kao da se poznajemo itav ivot vjerovatno osjetivi da smo napokon pronali svoje druge polovice. Lana nije bila pretjerano upadljiva ali, "na drugi pogled", bila je veoma lijepa. Na sebi je imala traperice, kratku majicu, patike, ni trunku minke, krasila ju je duga, prirodno plava kosa, oi smee, krupne kao u srne. Podsjeala je na gimnazijalku, bilo mi je potebno manje od dva sata da naisto izgubim pamet za njom i ve sam tada znao da je tu kraj mog lutanja i nemirnog ivota. Period zabavljanja sa Lanom pamtim kao neto najljepe to je moglo da mi se dogodi. Volio sam i ranije, ali tada... Pametna, dobroudna, strasna i iznad svega umiljata, toliko mi se uvukla pod kou da sam se u njenoj blizini topio kao pahulja na dlanu. Zaboravio sam na sve oko sebe, inilo se da svijet postoji samo za nas dvoje. Planirali smo skromno vjenanje, troje djece, kuicu u cvijeu... Nije nam se dalo.

Krajem tog kolovoza otputovali smo na more. Vrijeme nas nije posluilo. Kia je moru oduzela plaventilo, plaa je bila pusta, sivkasti valovi umorno su udarali o stijene, ali meni je pored Lane opet bilo lijepo. Kupao sam se u dubini njenih oiju, a njeno poeljno tijelo grijalo me je ee od sunca. Ali, Lana nije izdrala, morala je da se bune u vodi. Sunce je grijalo, plaa se napunila, ali je voda jo uvijek bila veoma hladna. - Danijele, doi... doi! - izronila je i poela da mae rukama. Naravno, otplivao sam do nje, ali zato da je izvuem iz vode, a za tih nekoliko minuta koliko se praakala u mojim rukama poput neposlunog djeteta, imao sam osjeaj da mi je hladna voda potpuno zaustavila cirkulaciju. Poslije tri dana vratili smo se kui, a tjedan kasnije Lana je poela da kaljuca. - Eto ta si uradila. To ti je od onog brkanja u ledenoj vodi - rekao sam kada se ve toliko zakaljala da je gotovo ostala bez zraka. - Danijele, zaboga, od tada je prolo deset dana. Da je tako kao to tvrdi, razboljela bih se iste veeri - za trenutak je zastala, a potom dodala: - Jedino ako nisam "zaradila" upalu plua, u tom sluaju simptomi se zaista ne pojavljuju preko noi. Prebacih ruku preko njenog ramena i privih je na grudi. - Ti si pametna djevojka, ali ponekad se ponaa kao dijete. Sutra ide lijeniku, bez pogovora. - Obeavam - podigla je ruku i zagnjurila lice u moje grudi. Tada nisam znao da je to posljednja mirna veer u mom ivotu.

Sutradan se Lana javila iz bolnice. Kratko je rekla da zaista ima upalu plua i da e neko vrijeme ostati na odjeljenju, a potom je prekinula vezu. Bio sam van sebe. To nije liilo na nju jer mi nije rekla nita od onog to sam elio da ujem: doi, elim da te vidim, potreban si mi, ne brini, volim te najvie na svijetu. - Hej, deko, pa gdje si ti? - razvukla je usne u osmijeh kada sam se pojavio na vratima. Tada nisam znao da se zapravo izvlai zbog naeg posljednjeg telefonskog razgovora pa sam se i sam nasmijao. - Ubiti u te, zna - rekoh grlei je. - Aha, jedva ekam - nasmijala se vragolasto. - I, ta kau ike u bijelim mantilima? - Pa eto, bila sam naposluna i zaradila sam upalu plua. Obeavam da nikada vie neu roniti u ledenoj vodi. - Koliko moe da potraje? Mislim, koliko e ostati ovdje? Tog momenta Lana se zakaljala do suza. Druga pacijentica, koja je tog trenutka ula u sobu i vjerovatno ula samo moje posljednje pitanje, sjela je na svoj krevet i odmahnula rukom. - Ili e ba da potraje ili uope nee trajati. Ako ostanemo, moda ima nade. - O emu to govorite? - upitah zaprepateno. - Ma, pusti Daru - Lana otpi gutljaj vode i pogledom oinu enu koja je, kao po naredbi, istog trenutka legla, pokrila se i uutjela. - Lana, neto krije. - Danijele, molim te, ne drami - polako je ustala, uhvatila me pod ruku i povela prema vratima. - Ova ena je veoma siromana i ivi sama. Odgovara joj boravak ovdje i bolnika njega i zato misli da e umrijeti ako je otpuste kui. Hajde, idi sad, isteklo je vrijeme za posjete. I doi sutra - pogledala me je pravo u oi, popela se na prste i spustila poljubac na moje usne.

Otiao sam kui, spustio sam se na kau i sklopio oi. elio sam da zaspem, da prespavam itavo podne, veer i no, da skratim vrijeme do sutranjeg susreta s Lanom, ali neto mi nije dalo mira. Da su sluajnosti mogue, u to sam se uvjerio, ali Lana mi nije odgovorila na pitanje koliko e potrajati njeno lijeenje. Zato se ba tada zakaljala? Da li je bilo sluajno ili je eljela da izbjegne odgovor? I zato je ona ena uutjela kao zalivena kada ju je Lana pogledala? Moda je ta Dara ivjela sama, ali teko da je ivjela u bijedi. Imala je lijepo ureenu frizuru, oko vrata ogroman zlatni medaljon i na svakom prstu barem po jedan zlatni prsten. I ormari do njenog kreveta bio je zatrpan voem, sokovima, cvijeem. Ipak je imala nekoga. Boe, zato me je Lana slagala? Ona neto krije. Krije?! Otvorio sam oi i skoio iz kreveta. Mrak je ve uveliko obavio grad, ko' e izdrati do sutra, pitao sam i izaao na ulicu. Otiao sam u lokal gdje sam se nekada sastajao sa starim prijateljima. - Ej Danijele, dobio si slobodnu veer! - dobacio je Vlatko. - Pa dobro, jednom u est mjeseci i to je neto - dodao je Miro. Nasmijao sam se. Znali smo se jo iz kolskih dana, prihvatili su i zavoljeli Lanu. Ne znam zato sam preutio da je Lana u bolnici, samo sam kratko rekao da je prehlaena, a onda smo preli na druge teme: sport, politiku, enske (mada su mi, "mrtvi ozbiljni", naglasili da nemam pravo glasa na tu temu). - A ti, da li ti ima pravo glasa? - upitah Vlatka. - ta uini sa onom rasnom crnkom, koliko mi se ini, kraj nje si se najdulje zadrao. - Seks nam je fantastian. Ne znam da li emo nastaviti, ali sada je u dubokoj alosti. - Aha, mora da ali to te je srela - ve dobro popiti Miro prasnu u smijeh. - Daj, zaista nije smijeno - Vlatko ga znaajno pogleda. - Nisam u toku - rekoh. - Ostala je bez brata. Kaljucao ovjek neko vrijeme, mislio da je to od cigareta, kad ono, rak plua. I umre za mjesec dana. Samo to se oenio, ena pred porodom, a njemu jedva trideset. Tragedija, ovjee! Osjetih kako me noge izdaju. Zapravo, osjetio sam da mi se itavo tijelo oduzima i da u se lagirati od straha. Morao sam to prije saznati ta je sa Lanom i nije me bilo briga to je dva sata poslije ponoi. Bacio sam novac na stol i bez rijei izletio iz kafia. - Tko ste vi... ta traite ovdje?! - deurna sestra odskoila je od stolice kada sam otvorio vrata. - Lana Ladan, soba 18. Preklinjem vas, ta je s njom?! - Izlazite! Znate li koje je doba noi, kako ste proli pored osiguranja?! I, zaudarate na alkohol - dodala je neto tie i brzo zgrabila mobitel. - Zaboga Milice, zato viete? - na vratima se pojavio doktor. Zastao je i odmjerio me od glave do pete. - A vi? Kako ste se stvorili ovdje? Udahnuh duboko. - Popio jesam, ali nisam pijan. Nisam lud, ne elim nikoga da povrijedim, samo elim informaciju i ,obeavam, odmah u otii. Molim vas... Doktor oima dade znak sestri da izae i ona bre - bolje napusti prostoriju. - Ja sam Danijel - ispruih ruku. Znao sam da moram da igram na kartu pristojnosti. - Doktor arkovi - mladi doktor klimnu glavom i pokaza rukom na stolicu. - Sjedite Danijele, da ujem o emu se radi. - Dakle, vi niste lan obitelji, a nadam se da znate da doktorska etika obvezuje na diskreciju - rekao je kada sam pitao ono to me zanimalo.

Tada sam poeo da plaem, ali ne zato da bi se on smilovao, ve zato to je neto pokuljalo iz mene. Volio sam Lanu vie od ivota, a nisam imao pravo znati od ega boluje. - Pogledajte - izvadio sam njenu sliku iz novanika. - Za dva mjeseca trebalo bi da se vjenamo, ve smo smislili imena za nau djecu i... - suze su mi se u potocima slijevale niz lice. - Zaboga, zar vi nikada niste voljeli? - Dobro Danijele, jasno mi je. Da li moete podnijeti istinu? - Izgleda da u morati. - Lana ima karcinom plua. Isjeak smo poslali, dodue, jo uvijek nismo dobili potvrdu, ali na snimku se sve jasno vidi. Naalost, sada je prekasno, to je podmukla bolest. - Koliko joj je ostalo? - upitah odsutno. - To je teko procijeniti. Mjesec, dva, tri... zaista ne znam. Biti e otputena za dva dana pa, znati ete kada ue u posljednji stadijum. - Da li ona zna? - upitah. - Naravno. Progutah knedlu. - Nemojte joj rei da sam dolazio i... - htjedoh da izustim "hvala", ali na emu? Tek kada sam priao vratima i na svom ramenu osjetio doktorovu ruku, postao sam svjestan svega to me eka. - Danijele, ao mi je, morate biti jaki. Vijesti nisu dobre. Klimnuh glavom i potrah niz hodnik. Molio sam Boga da me uzme, samo da ne doekam njen kraj. Ali, uzalud... Mojoj Lani se bliio kraj. Narednih mjesec dana proli su kao u transu. Trebalo je da svojoj Lani uljepam posljednje dane, da budem jak, da kraj nje izigravam sretnika, ali u dubini due i u samoi svoje sobe bio sam najnesretniji ovjek na svijetu. Ponekad nisam mogao da odvojim fikciju od stvarnosti. Smijali smo se, vodili ljubav, sjedili pored rijeke i kovali planove za budunost, inilo se kao da je ona epizoda bila ruan san, a onda sam umio da se zapitam da li se ba toliko volimo kada tedimo jedno drugo, ili smo sebini zato to preutkujemo ono najvanije, zato to planiramo budunost koje nee biti i zato to tako lijepo laemo jedno drugo? U svakom sluaju, drao sam je kao malo vode na dlanu i tada mi je bilo ao to je ranije nisam upoznao. Bar da mi je rodila djevojicu, tako slatku i umiljatu kakva je i sama bila... Pa da mi ona ostane poslije nje.

Poelo je u listopadu, upravo u vrijeme kada smo planirali da se vjenamo, "kada dunje zamiriu", kako je govorila Lana. U posljednjem i najgorem stadijumu sve se odvijalo tako brzo da nisam znao gdje sam. Za samo nekoliko tjedana Lana je ostala bez kose, mravila je nepojmljivom brzinom, a oko njenih oiju, u kojima vie nije bilo sjaja, irili su se podonjaci koji su podsjeali na dvije hrpice pepela koje ostaju na zgaritu. - Da li si znao? - upitala me je jedne veeri dok sam sjedio kraj njene postelje. - Znao sam - rekoh tiho. - Hvala ti to nisi priao o tome. Hvala to si mi uljepao ivot... hvala ti za sve - pomilovala me je po obrazu, a potom smo oboje poeli plakati. Bile su to njene posljednje rijei. Lana je eljela da umre u svom domu, ali nije bilo tako. Te noi pala je u komu pa je prebaena u bolnicu. Nikada mi nee biti jasno kako sam poslije toga ostao pri zdravoj pameti. - Ima li anse da se ikada probudi? - upitao sam doktora arkovia. - Nee se probuditi. Ona nije doivjela prometnu nesreu, ovo nije povreda, ovo je bolest koja odnosi ivot. - A da li je istina da ljudi u komi mogu da uju ono to im se govori? - Neki tvrde da mogu, neki da je to zabluda. Ako osjea potrebu da to uini, neka tako bude - opet me je potapao po ramenu i krenuo niz hodnik. Kraj Lanine postelje proveo sam due od mjesec dana. Naravno, dolazili su i njeni. Zatvoren izmeu etiri zida, gubio sam pojam o vremenu, a kui bih odlazio tek da se istuiram i presvuem. elio sam da ostanem kraj nje sve dok njen puls kuca iako joj je ivot odravan pomou aparata. I priao sam, usta nisam zatvarao. Priao sam joj o svom djetinjstvu, nestalucima, itao sam joj knjige koje je voljela, ak sam pjevao pjesme koje je voljela. I, mada ju je bolest drastino izobliila, uvijek sam joj govorio da je ona moja uspavana ljepotica. Priznajem, nadao sam se da e moja ljubav uiniti udo i, kada bi me savladao san i kad bih se potom poslije nekog vremena trgao, ispitivao bih njen izraz lica i njene ispruene ruke. Traio sam i najmanji dokaz da se pomjerila bar za milimetar, tek da mi da do znanja da joj je drago to sam tu i da zna o emu joj priam. S druge strane osjeao sam da je sav moj trud uzaludan. Moda moje prisustvo nije bilo ba sasvim nepotrebno, ali sve ostalo bilo je uasno razoaravajue i deprimirajue. Lana je umrla u trenutku kada sam joj po ko zna koji put pjevao "nau" pjesmu, a da li me je ula, ne znam. Moda mi je poslala znak preko one ravne, beskonane crte na ekranu koji je pokazivao rad njenog srca. Zautio sam, samo sam za trenutak osjetio neopisivi strah, potom sam je poljubio u vrh nosa, izaao iz sobe i zatvorio vrata za sobom. Srce mi je bilo umorno, ranjeno i smrvljeno.

Nikada neu shvatiti kako sam preivio dan Lanine sahrane. Moda tako to u tom trenutku nisam elio da je alim, ve sam razmiljao o nama. Ipak smo uspjeli da "sastavimo" etiri godinja doba. Sreli smo se u proljee, kada su mirisali jorgovani, arko ljeto samo je rasplamsalo nau ljubav, zastali smo u vrijeme kada je trebalo da se vjenamo (onda kada su dunje mirisale) i, mada Lana nije vidjela prve pahulje svoje posljednje zime, bila je tu, meu nama. Ipak, nije doekala Novu godinu, ni kraj zime. U trenutku kada je grumenje promrzle zemlje poelo da pada po kovegu, zagrmjelo je. Usred prosinca. Znao sam da postoji spona izmeu mog i njenog svijeta. Podigao sam pogled prema nebu i proaptao: - Znam, upravo si sada otvorila vrata raja. ekaj me, uspavana ljepotice, jednom u sigurno doi. Nisam se obazirao na gurkanje i zaprepatene poglede. Moda su mislili da sam lud, moda sam u tom trenutku zaista bio izgubljen, ali volio sam je toliko drugaije od ostalih. Moda sam upravo zato elio da budem jak, a suze su same krenule tek kada su ljudi poeli da se razilaze.Odlazili su u grupicama, svatko je imao rame za plakanje, jedino sam ja koraao sam. Izgleda da mi je tek tada doprlo do svijesti da vie nita nee biti isto, da je moja uspavana ljepotica zauvijek otila i da u dugo, veoma dugo koraati ovim svijetom sam.

Od tada su prole 4 godine, a ja sam jo uvijek sam. Iako Lana i ja nismo bili vjenani, jednom smo se zakleli da emo se voljeti dok nas smrt ne rastavi. Eto, rastavila nas je, ali ja je jo uvijek volim, ne elim i ne mogu protiv svojih osjeaja. Tko zna, moda u jednom imati svoju obitelj, ali se svakako neu oeniti u vrijeme kada zamiriu dunje, neu imati troje djece, ni kuicu u cvijeu jer, o tome sam mogao matati samo s Lanom i zato ne elim da je izdam. Moda u i voljeti, ali samo jednom polovicom svog srca. Ona druga otila je s Lanom, zauvijek.

Autor: Nesretan

Sve je la, samo pusta la

DANAS, KAD POGLEDAM IZA SEBE SHVATAM DA NISTA NIJE VECNO, ISKRENO. . TO MOGU RECI IZ SOPSTVENOG ISKUSTVA. , JER SAM JA VOLELA ISKRENO I TO MI JE TEK SADA SHVATAM DONELO MNOGO SUZA I NEPROSPAVANIH NOCI. PREVISE SAM VEROVALA LJUDIMA, MISLECI DA MI SVI ZELE DOBRO. KAD BI SE RAZOCARALA U NEKOG OPET BIH NALAZILA KRIVNJU U SEBI, JEDNOSTAVNO BILA SAM CAK I PREVISE ISKRENA I NEISKVARENA. . , SVE DOK NISAM DOZIVELA I OSETILA PRAVU BOL. TA BOL ZA MENE JE BILA NESTO STO ME JE PROMENILO IZ KORENA I UCINILO POTPUNO DRUGOM OSOBOM, KOJA VISE NE MARI NIZASTA. . NEKAD SE PITAM STA SAM JA TO ZGRESILA, PA SAM TO DOZIVELA. . , ALI ODGOVORA NEMA TO ZNAM. SVE ONO LEPO O CEMU SAM SANJALA, ZASTA SAM ZIVELA, U STA SAM VEROVALA, DRUGI SI MI ODUZELI, NE MARECI ZA MOJ BOL, MOJE SUZE. NIKO NIJE PITAO KAKO MI JE, KAKO CU TO PODNETI, SVI SU OTISLI, OSTAVSI ME DA PATIM . JA KOJA SAM VEROVALA U LJUBAV, I BILA JOJ ODANA, OSTALA SAM SAMA, A SVE ZATO JER SAM I PREVISE VOLELA, DAVAJUCI SVE, A ZAUZVRAT NE DOBIJAJUCI NISTA, PA NI REC 'IZVINI'. SADA GLEDAM STVARI DRUGACIJE, POTPUNO SAM DRUGA OSOBA, KOJA JE ZABORAVILA I KOJA VISE I NE PAMTI STA JE TO SRECA, A SVE ZBOG LJUDI U KOJE SAM BEZGRANICNO VEROVALA I KOJI SU MI PREDSTAVLJALI SVE. , E BAS TE OSOBE DOVELE SU ME DO DNA. ODUZELI SU MI LJUBAV MOG ZIVOTA, A PREDAMNOM SE PRETVARALI I JA IM VEROVALA. PUNO SAM SE RAZOCARALA , DA SAM SAMIM TIM I IZGUBILA VERU U LJUBAV, U LJUDE. TO JE TESKO RECI, ALI TAKO JE. . KO VOLI ISKRENO A NESRECNO, KO VERUJE LJUDIMA A RAZOCARA SE, ZNA KAKO JE TO, I MOZE DA ME SHVATI. DANAS, SVI MARE ZA SEBE, I NE BIRAJU SREDSTVA DA DODJU DO NECEG STO ZELE. TESKO MI JE, JER SAM TO OSETILA, JA KOJA NIKAD NIKOME NISAM LOSE POZELELA A NI UCINILA. . NAKON SVEGA JEDNA MERLINOVA PESMA KAZE SVE ;

SVE JE LAZ, SAMO PUSTA LAZ, SVE JE LAZ OSIM SMRTI. . .

Autorica; Aleksandra B.

Aneli ne postoje

Sjeam se kako je lijepo bilo proslaviti novu godinu sa njom, kada smo plesali na ritmove muzike, imao sam je u rukama i elio da vrijeme barem uspori Razgovarali smo o nama, razmjenjivali njenosti prstima, znali smo da se rodila nova i prekrasna ljubav!

Danas se kroz nijansu boli sjeam njenog izgleda, tako gracioznog, lijepih oblina, prekrasno lice bila je lik iz bajki i snova! Imala je sve, bila je puna energije i radosti, sa svega 22. godine radila je kao menaderica i organizatorica, pohaala fakultet a doma je bila desna ruka mami.

Bila je snana u ivotu, a opet tako krhka. Srce joj je bilo meko, suosjeala je moje teke trenutke, bio sam joj rame za plakanje i mjesto sigurnosti. Zavolio sam je, pruio joj ljubav, sigurnu luku u ivotu. Priznala mi je da sam joj najvea ljubav u ivotu

Zajedno smo bili svega 13 mjeseci, trinaest nezaboravnih mjeseci. ivjeli smo jedan za drugoga, svaki na susret je bio pun sree, ljubila me tako njeno sa osjeajem, svaki put na rastanku me pogledala u oi i rekla koliko me voli, da u joj jako nedostajati.

ivjeli smo dvadesetak kilometara daleko pa je ponekad zaredalo i nekoliko dana da se ne vidimo. Ona je radila, ja sam radio, radno vrijeme nam se nije poklapalo, ali smo znali svaku duu razdvojenost nadoknaditi! Tjeili smo se kako e doi nae vrijeme, kako emo se napokon uzeti, kupiti zajedniki stan i razmiljati o obitelji

Podigla mi je moral, dani su mi bili puni optimizma, od nje sam dobivao ljubav koja mi je ispunjavala ivot! Vjerovao sam joj uvijek i u svako doba, ona je bila stvorena za mene! Svu svoju budunost i sreu vidio sam u njoj, u njenim oima i njenoj dui.

No jednoga dana ona je bila organizatorica koncerta u mome gradu. Doao sam je kao i uvijek pozdraviti, vidjeti Imala je mnogo posla pa me je zamolila da je priekam na tribinama, da e doi prvom prilikom. Nakon dvadesetak minuta dola je, skupila je hrabrosti da mi kae najgoru vijest u mome ivotu, a vjerujem i uasnu za njen i njeno srce

Prilazila je paljivo sa strahom u oima i nesigurnosti u hodu, samom pojavom mi je govorila o boli. Pitao sam je veselo da je oraspoloim jer sam pomislio da je umorna od posla: Srce, dali si mi umorna? Pa zna da mi je vano da si vesela!

Pritisnula je zube i oi, sjela pet mjesta od mene i nije rekla nita, samo je gurnula ruku u dep. Zabrinuo sam se, brzo sam ustao i priao joj i htio je uhvatiti za ruku. Srce mi je lupalo od straha Pa to je?! Pitah je. Izvadila je ruku i izvadila pozitivan test trudnoe. Ostao sam gledati u test, a misli i sjeanja su mi kroz glavu proli poput munje, znao sam da nisam otac jer smo pazili na sigurnost u odnosima. Pa, pa kak? prekinula me u pitanju i samo kroz pla odgovorila: da, nisi ti i pobjegla od mene.

Uasna bol je prostrujala kroz mene, sjeo sam na njeno mjesto i osjeao da e me svijet uguiti, nisam mogao ni zaplakati, samo me obuzimala bol. Stisnuo sam zube i ostao sjediti sve dok nisam doao k sebi. Tada sam zaplakao Vidio sam je jo jednom dolje, ponaala se kao da je nije briga za mene, ni da vie nemam to traiti , ja sam htio objanjenje, htio sam je pitati dali je mogue to popraviti, ma samo da budemo zajedno sretni. Gdje sam pogrijeio, zato joj nije stalo do mene, tko je taj sretnik a bila je ena iz snova, prva za koju sam bio spreman izgubiti ivot, prva koju sam mogao voljeti svom duom, prva koju sam iskreno elio, i kojoj sam uistinu vjerovao! a ona je to znala.

Sada je sve propalo, svi moji snovi, sve moje elje i moja budunost, jer ona vie ne moe biti moja!

Danima i mjesecima sam u dui tugovao. Prolo je od toga dana nepune etiri godine. Saznano sam da je njen suprug bogata, da ive u vicarskoj i da je vlasnik jedne uspjene tvrtke.

Srce mi jo nije ispralo sve te duboke osjeaje prema njoj, ivim bez nade i egzistencije. Svaka vjera u ljubav je nestala, ostala je samo siva slika svijeta i ljudi u meni.

Od tada kada sam shvatio da ivot nema smisla bez ljubavi odluio sam ivjeti jo samo za brzinu i brze motore da gledam smrti u oi jer me nikada vie nee biti strah.

Autor: Davorin

Nikada ti nisi volio

Hoces li zaplakati kad me ne bude vise? I, hoces li doci da me ispratis na poslednje putovanje?

Sama sam. . . Povjeravam ti se kao nekad. Kao prije. Razgolicujem se do dna odvratnosti i bacam ti u oci istinu za koju ne znam hoce li te zaboljeti. Znam samo jedno: MENE BOLI!!!

Godine su pred nama. ja nisam vise placljiva djevojcica od sesnaest godina. Ne plasim se vise grmljavine i ne lacem kad ruze pocnu da umiru. Bacila sam svoju najdrazu lutku. Ni smijesni pajac vise nije na mom krevetu. Ne razgovaram sa vlatima u polju i ne placem vise u tvom narucju.

Ti si obukao odijelo. Ne nosis vise blijede farmerice. Ne kupujes sendvice na uglu. Ti se sada hranis u skupim restoranima. NE i tebe ne bole noge od pjesacenja. Ti se vozis u svom novom, sjajnom automobilu.

Ja sam se juce prodala! Da, da! P R O D A L A !!!

Prodala sam svoju dusu i svoje tijelo za prljavi novac. Gnusaces se znam. A hoces li se zapitati je li tvoj sin kojeg si se jednom podlo odrekao, plakao zato sto je gladan? Ne, neces. Ti nisi nikada bdio nad njim. Ti nikada nisi cuo kako tuzno izgovara rijec: TATA. Ti si ga se odrekao i prije nego sto se rodio. Sjecanje je suvise bolno. Niz lice se kotrljaju suze.

Hoces li zaplakati kad me ne bude vise? I, hoces li bar onda sina prigrliti?!

Autor: Helence

Savrena druga

Mislim da je ovo prvi put da je moja glava bez inspiracije, da su mi usta ostala prazna i bez rijei, da u mome srcu nema mjesta za stihove.
Netko kao ti morao mi se dogoditi, morao mi je netko pokazati da u meni jo uvijek postoji mjesto za bol i za grinju savjesti. Moda te nisam trebala odbiti i ostati druga, ali poela sam te eljeti samo za sebe i samo tebi se predavati, a previe se toga saznalo. Vjeruj mi ovako je lake, ovako boli samo mene, ovako plaem samo ja i nitko vie. Jer ti za mnom nee plakati, ne znam ni dal e aliti, jer ti si meni poeo biti previe, a ja tebi samo jo jedna u nizu. Previe me toga boli kod nas dvoje, a opet mi je bilo toliko lijepo. Ona plaa u rano jutro zauvijek e ostati u meni, a samo ja znam zato. To ti nikad nisam uspjela rei, a sada vie nemam ni zato. To je bila moja slika ljubavi i moja mata sree, a s tobom sam ju doivjela, bar prividno. Jer u nama sam samo ja vidjela ljubav, a ona tu nije ni postojala. Da mi je samo pretvorit se u vjetar, jer to je ono to ti eli biti. I tiho poput maestrala zaplesat ti po licu, samo da te imam blizu sebe. Bar na kratko. Bar da te sada posjetim i pogledam ti u oi, da vidim dali je i tebi ao, dali i ti ima pitanja skrivenih za mene, a bolje je da ostanu neizreena. alosno je to te toliko elim kraj sebe, samo te taknuti, samo te gledati, a obeala sam si da si ovo vie nikada neu dopustiti. Da neu tako lako predati nekome srce i sama ga naposljetku zgnjeiti. Ovako je bolje i ovako je lake. A ta ako si ti ta polovica koju sam traila? A ta ako je ovo bio moj vlak sree? Jer ovo koje imam doma nije to. Sve je, samo ne to, samo ne ti! Nisam ti ni stigla objasniti ili ti barem dati do znanja da shvati da si mi uao preduboko. Bez pitanja, ponovo...Moda bolje da ti nisam ni stigla pokazati osjeaje, jer ti ih nisi elio vidjeti od mene, a barem se mogu tjeiti da ih je bilo i kod tebe. Jer to je uistinu u tvome srcu, nisam imala prilike saznati, al samo ja znam kako si me gledao. Da smo se sreli samo godinu dana ranije...

Autorica: Mala

    Vai komentari
      Što su Ludorije.com?
      Smiješni video klipovi, smiješne slike, igre igrice
      Sranja se dogaðaju svako malo a svi mi volimo one video klipove na kojima se dogodi nešto sasvim neoèekivano, zar ne?
      Stoga, našli ste se na pravom mjestu, Ludorije.com nudi Vam veliku kolekciju video zapisa u raznim kateogrijama od bolesnih, šokantnih, smiješnih, pa sve do onih èudnih, groznih, blesavih, sportskih, zanimljivih te seksi i ostalih drugih humor stvari, kao smiješne slike ili igre igrice.
      Humor portal Ludorije.com osvježuje svoj sadržaj svakim danom s novim sranjima koje su se desile u video klipovima, smiješnim slikama bez ikakve cenzure, stoga ne propustite niti jedan od njih :) Dosadno na poslu? Takoðer za Vas biramo najbolje igrice koje æe Vam poslužiti za ubijanje dosade. Budi i Ti dio ludog teama te se možeš isto tako pridružiti dodavanju novog sadržaja.
      Humor Video Portal Zabave - Vaš broj 1 za dnevnu dozu humora!
    TRAŽILICA:
      Slučajni odabir
      Fantastino driftanje kamionom Swordfish - John Travolta Kako skinuti grudnjak djevojci? Ruenje bar anka Seks u autu Dvojnica Angeline Jolie Sex na dan vjenanja Vrtnja vree
      Humor kutak zanimljivosti
Javno.ba ekskluziva.ba Javno.ba http://reakcije.org/ leenks.com Ludorije.com RSS Kanal